Prvi sam puta prije nekih desetak godina, prigodom Piranskih dana arhitekture, doživjela jedan s više aspekata fascinantan nastup Odile Decq. Dojmljivo je prikazala svoj tada još nerealizirani projekt macro muzeja u Rimu, no fascinirala je auditorij i cjelovitim dizajnom vlastite osobe. Autoportret je ostvarila u dosljednoj crno-bijeloj kombinaciji: crna punk frizura, radikalno bijelo napudrano lice, intenzivno crno sjenilo oko očiju, gotovo crne usne te dakako, crna toaleta. Takav styling između punka i odsjaja haute couture Odile Decq zadržala je do danas, doduše ponešto manje radikalno. To uprizorenje vlastite osobe valja vidjeti kao dio cjelokupnog opusa koji obuhvaća različite razine i mjerila. Upravo pronalaženje pravog omjera između veličine i konačne forme, koja mora udovoljiti i zahtjevima uporabe, arhitektica smatra najtežim dijelom svog rada na području dizajna.
Odluka o dvjema bojama, crvenoj i crnoj, konstanta je u svim radovima, bilo da se radi o velikom mjerilu građevina ili najmanjem mjerilu stolne opreme. ‘Crveno i crno’ je naslov jednog od najvažnijih djela francuske literature, uporabljen u simboličkom smislu, pri čemu crveno predstavlja društvo i plemstvo, a crno kler. Te su boje itekako, barem u zapadnoj kulturi, nabijene simbolikom – eros i thanatos, životna radost i ultimativna tuga. Za Odile Decq crna boja sadrži sve ostale u sebi, a crvena boja krvi daje joj osjećaj da živi.
Crno je boja umjetničkog objekta atom (Abris Temporaires pour Oiseaux Migrateur) – povremenog skloništa za ptice selice. Radi se o objektima od iroko drva premazanog bitumenom čija se organska forma pokazuje u zatvorenoj i otvorenoj formi. Objekti su pokazani u galerijama, ali i kao instalacija u pariškom Jardin des Plantes. Poetskom slikom lebdećih ptičjih gnijezda umjetnica se služi kako bi ukazala na socijalnu problematiku migranata – ljudi koji u potrazi za bilo kakvom mogućnošću egzistencije bez papira i prava prelaze granice, no pritom nisu slobodni poput ptica.
Posve drugi karakter imaju objekti stolne opreme za tvrtku Guzzini – ovi crveno-crni predmeti izražavaju specifični francuski savoir vivre ili barem našu predodžbu o tom općepoznatom pojmu. Tu su varijante košarica za kruh, objekti dvostruko zakrivljene forme za prezentaciju baguettea – kruha koji se u Francuskoj peče tijekom cijelog dana kako biste u svako doba uživali u svježoj hrskavoj kori. Isto tako, užitku za stolom služi kompaktna kutija za maslac napravljena tako da je maslac iz hladnjaka moguće izravno servirati na stol. Treći element opreme, čaša obojena u više nijansi crne, trebao bi omogućiti da rubinska boja bordoškog vina postupno dođe do svog punog izražaja.
Arhitektica često dizajnira opremu za vlastite projekte, kao za rimski macro ili za restoran pariške Opere. Taj neovisni implantat, slobodno postavljen u neobarokno zdanje, određen je opet živom crvenom bojom koja za Odile Decq znači život, svjetlo, vitalnost. Meke, zakrivljene, u crveno uronjene forme naznačuju glamuroznu pa i erotiziranu atmosferu, čemu doprinosi i specijalno dizajnirani naslonjač oblikovan kao meka školjka koja će nekoj antonionievskoj dami bez kamelija pružiti više od udobnosti.